Azra i Dzenk odlaze setati obalom te joj on daje prsten i stavlja na ruku. Ona mu se zahvaljuje na svemu sto joj je pruzio, sto je uspjela na zivot da gleda drugim ocima, da je on njeno sve, njeno danas, sutra, njena nada. Azrinoj sreci nema kraja a ni Dzenkova nije uskraćena.
