Madžide moli Melek da pred Humejrom ne spominje otmicu i Tarika kako bi poštedjela svoju kćerku. Kerem i Madžide vjeruju kako Aslina bliskost Melek i Elif nije slučajnost, već da ju je sudbina odredila da bude nevidljivi most između njih. Premda se Humejra raduje povratku Elif, slučaj u kuhinji budi sjećanja na loše uspomene iz vile. Madžide svojoj djeci ostavlja u zavjet da nakon njene smrti nastave sa stipendiranjem učenika kojima je to potrebno.
