Kada Seher kaze Jamanu da mu je dosla u sobu i da ce spavati tu on biva neizmjerno sretan ali i ljut na sebe prisjećajući se starih scena kako mu je govorila da je njeno srce pocijepano na komadiće. A tada mu pokaže i mali crveni jastučić koji je ipak sačuvala.
Seher: Zapravo nisam ja, ali ti si to popravio. Da nisi tražio oproštaj, ovaj jastučić ostao bi rastrgan na komade. Kad nešto poklonite još jednom, koliko god da je razbijeno, ne može se ostaviti ovako. Mislim da je najbolje kada je sve na svom mjestu.
Bora: Sada samo želim da ovo postane simbol naše ljubavi Neslihan. Neka svi znaju da imaš voljenu osobu. Želim biti u tvom životu, Neslihan. Neslihan: O moj Bože, je li ovo san? Neslihan: Ovo nije bračni prijedlog, zar ne? Ako jeste, još nisam spremna..