Dzivan prilazi Šimal pitajući je šta joj je. Ona mu kaže da nije ništa, ali on joj odgovori da je poznaje i da zna da nešto postoji. Iako su prolazili kroz mnoge prepreke, sva ta stanja, ti problemi su ih samo približili jedno drugome.
Šimal osjeća isto što i Dzivan prema njoj. Ta ljubav se rodila i očigledna je. Pomoć nakon što je pala, do samog mogućeg poljupca, još više približava Dzivana i Šimal.
Šimal u sebi priznaje da je zaljubljena u Dzivana i da ga voli dok je on slika gledajući je potajno dok sjedi za stolom u bašti. Ljubav se rodila.
